No place like home?

Baš sam danas prolazila kroz nekoliko vrlo zatucanih seoceta, gdje je Bog odavno rekao laku noć,i kontala si onak kak sam zapravo sretna što živim ovdje gdje sad živim, jer si ne bih mogla zamisliti da živim onak u nekom super zabačenom selu .. No, ipak, željela bih živjeti negdje drugdje.. U Nizozemskoj, Amsterdam, recimo..
Da li ste sretni/zadovoljni životom ovdje, ili biste ipak htjeli živjeti negdje drugdje, i koja zemlja/ grad bi to bilo i zašto?

Unatoč svemu, prilično sam zadovoljan. Ne bih se selio nekuda, osim ako bih baš morao, a što se mora, nije teško.
Ako bih mogao birati, onda more. Pula.

samo osijek. gdje god sam bila, nešto je falilo ili bilo viška... falila je definitivno drava, a višak je bio promet i gužva.
osijek je grad po mjeri, ni prevelik ni premali, svugdje stigneš za 15 minuta, a 100 metara od najužeg centra - drava i šuma. savršeno.

ne bih uopće mogla zamisliti život u nekom drugom gradu a pogotovo ne u drugoj državi...
Osijek zauvijek!

Osijek, definitivno jedno od najboljih mjesta za izlazit u krugu od 500km. Gdje god sam bio prelose...

CatCloe je napisao/la: › samo osijek. gdje god sam bila, nešto je falilo ili bilo viška... falila je definitivno drava, a višak je bio promet i gužva. osijek je grad po mjeri, ni prevelik ni premali, svugdje stigneš za 15 minuta, a 100 metara od najužeg centra - drava i šuma. savršeno.

Bolje ne bi ni sama rekla... ;-)

Samo Osijek,,,lokalpatriota sam,,,,samo Osijek

Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca. To je uobičajeno, poznato je da u New Yorku ljudi ostaju pet godina (zarade lovu i idu na mirnija mjesta). Međutim, postoje gradovi u kojima bih mogao živjeti, ali sa jako puno love (jako, jako puno). Recimo, Ženeva (i okolica) najprije, Salzburg ili Ljubljana (vidljivo, ne bih se previše udaljavao od Osijeka).

Osijeku nedostaje 50.000 ljudi, odnosno financijski potencijal tih 50.000 ljudi, pod preduvjetom da i sa ovih 100.000 dosegne punu zaposlenost. Potom, fali mu bolja povezanost sa Budimpeštom i Beogradom, iako se na tom pitanju nešto i radi (ali više bih volio željeznicu nego cestu). No i bez toga bi se teško odlučio preseliti negdje u Hrvatskoj.

Želja, još od srednje škole, mi je otići živjeti u Zg..ne vjerujem da će mi se to ikada ostvariti(upravo zbog financijskih mogućnosti) jer otići u garsonijeru od nekih 20-ak kvadrata, za mene bi bilo ubojstvo..

Povećaj ambicije. Otići u Zg može svaka šuša. Ako već hoćeš promjenu, otiđi u nekakav pravi grad (naravno ako te jezične i profesionalne barijere ne sprječavaju).

Elena_Os je napisao/la: › Želja, još od srednje škole, mi je otići živjeti u Zg..ne vjerujem da će mi se to ikada ostvariti(upravo zbog financijskih mogućnosti) jer otići u garsonijeru od nekih 20-ak kvadrata, za mene bi bilo ubojstvo..

sve se to da preživjeti. provela sam tamo 6 godina (kada sam bila prilično uvjerena da se neću ni vraćati u os) u garsonijerama i kojekakvim rupama.. ali je bilo dobro. sama promjena grada donosi toliko svježine, istina i puno problema i gorčine, a li sve te to gradi na neki način.. drago mi je što sam bila tamo, a još više mi je drago što sam se vratila

mislim da je sama želja da odeš negdje već ambiciozno.. znam ljude koji žive u selima gdje jedva da ima struje, a kamoli nekih drugih sadržaja, a ne bi otišli otamo nikada.

Blofeld je napisao/la: › Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca.

potpuno se slažem s tobom.. hebeno smo ograničeni parama..

Elena_Os je napisao/la: › Želja, još od srednje škole, mi je otići živjeti u Zg..ne vjerujem da će mi se to ikada ostvariti(upravo zbog financijskih mogućnosti) jer otići u garsonijeru od nekih 20-ak kvadrata, za mene bi bilo ubojstvo..

ok, bilo bi ti teško, na početku, ali zapamti da je Zg ipak ful veći grad gdje bi ipak puno lakše našla posao, i to čist soldni posao, još pogotovo ako studiraš/imaš završen faks.. onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Blofeld je napisao/la (Pogledaj post): › Povećaj ambicije. Otići u Zg može svaka šuša. Ako već hoćeš promjenu, otiđi u nekakav pravi grad (naravno ako te jezične i profesionalne barijere ne sprječavaju).

To si dobro rekao šuše! Samo što meni nije cilj u životu biti nečija šuša s jednim koferom u ruci, već sama steći sigurnost(prvenstveno se to odnosi na svoj krov nad glavom, a krov kakav bi si sama priuštila bi bio eventualno jednosobni stan koji bi otplaćivala do mirovine)
Što se tiče ambicija i inozemstva..kada nešto želiš, mislim da barijera nema..(osim onih zakonskih vezanih za boravak odnosno vizu)
da se odlučim na takav korak..definitivno bi bila Švicarska..

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › ...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino...

Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

Elena_Os je napisao/la: › insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › ...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino... Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

a ti putem težeg otpora.. znam jednu curu koja je otišla u Englesku čuvati djecu, i to sa samo jednom ambicijom, a to je bilo da tamo nekog ćopi, uda se za njega i dobije vizu. i uspjelo joj!