No place like home?

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › Elena_Os je napisao/la: › insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › ...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino... Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan a ti putem težeg otpora.. znam jednu curu koja je otišla u Englesku čuvati djecu, i to sa samo jednom ambicijom, a to je bilo da tamo nekog ćopi, uda se za njega i dobije vizu. i uspjelo joj!

Teži put je najslađi
Ne mislim se udavati k'o Žulika 10 puta i to još iz koristoljublja.. za mene je jedan brak i to brak iz ljubavi,drugo ne postoji..

Elena_Os je napisao/la: › Ne mislim se udavati[b] k'o Žulika[/b] 10 puta i to još iz koristoljublja.. za mene je jedan brak i to brak iz ljubavi,drugo ne postoji..

Žulika je pretpostavljam Žužika? eto, i ona se udavala i vamo tamo, a završila u Hrvatskoj!

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › Elena_Os je napisao/la: › Ne mislim se udavati[b] k'o Žulika[/b] 10 puta i to još iz koristoljublja.. za mene je jedan brak i to brak iz ljubavi,drugo ne postoji.. Žulika je pretpostavljam Žužika? eto, i ona se udavala i vamo tamo, a završila u Hrvatskoj!

DA,krivo slovo
Ma hebi ti to..za to trebaš dobar želudac imati

Elena_Os je napisao/la: › DA,krivo slovo Ma hebi ti to..za to trebaš dobar želudac imati

da, pa zamisli.. udaš se za nekog 'nesposobnog'' dedicu radi green card.. I don't think so hebeš ti to, radije bih živjela u Svinjarevcima

insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › Elena_Os je napisao/la: › DA,krivo slovo Ma hebi ti to..za to trebaš dobar želudac imati da, pa zamisli.. udaš se za nekog 'nesposobnog'' dedicu radi green card.. I don't think so hebeš ti to, radije bih živjela u Svinjarevcima

Ne bi taj djedica mene ni pipnuo,no way i nemoj molim Te više..već me želudac boli

Meni ovdje sasvim dobro, imam sve što mi treba, sve mi je na 5 minuta, ako se zaželim prirode pa preko mosta, ako oću van skupim ekipu pa u provod, kirbaji svaki mjesec po okolnim selima, veselje, jelo, piće, nigdje nema domaće rakije ko u okolici Osijeka, dobrog fiša u baranji, prasaca u okolici kolko oćeš za pristojnu cijenu, pa na ražanj, ,a ludilo šta ćeš više, još da je dobar poso nać nakon što diplomiram, pa di će mi bit kraj, kad mi dosta grada na Dravi do legosa u ZG il na more, autoputom za par sati, ako oću koncerata do ZG 3 sata, Budimpešte malo više, ma stvarno šta se može više poželjeti, stvarno volim svoj grad i nemogu se nigdje drugdje zamislit, još da mi je curu nać koja razmišlja ko ja

Blofeld je napisao/la: › Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca. To je uobičajeno, poznato je da u New Yorku ljudi ostaju pet godina (zarade lovu i idu na mirnija mjesta). Međutim, postoje gradovi u kojima bih mogao živjeti, ali sa jako puno love (jako, jako puno).

Fokus na financijski aspekt se poslije tih "pet godina" promjeni, covijek se mjenja kao sto se i prioriteti mjenjaju. Steknu se novi prijatelji uz njih dolaze novi obicaji, novi nacini zivota. Lova ne garantira dobar zivot niti je potrebna...
Rodni grad je jos u srcu (i uvijek ce biti) ali je postao blijeda slika.

Monstrum je napisao/la: › Meni ovdje sasvim dobro, imam sve što mi treba, sve mi je na 5 minuta, ako se zaželim prirode pa preko mosta, ako oću van skupim ekipu pa u provod, kirbaji svaki mjesec po okolnim selima, veselje, jelo, piće, nigdje nema domaće rakije ko u okolici Osijeka, dobrog fiša u baranji, prasaca u okolici kolko oćeš za pristojnu cijenu, pa na ražanj, ,a ludilo šta ćeš više, još da je dobar poso nać nakon što diplomiram, pa di će mi bit kraj, kad mi dosta grada na Dravi do legosa u ZG il na more, autoputom za par sati, ako oću koncerata do ZG 3 sata, Budimpešte malo više, ma stvarno šta se može više poželjeti, stvarno volim svoj grad i nemogu se nigdje drugdje zamislit, još da mi je curu nać koja razmišlja ko ja

legica_os je napisao/la: › Monstrum je napisao/la: › Meni ovdje sasvim dobro, imam sve što mi treba, sve mi je na 5 minuta, ako se zaželim prirode pa preko mosta, ako oću van skupim ekipu pa u provod, kirbaji svaki mjesec po okolnim selima, veselje, jelo, piće, nigdje nema domaće rakije ko u okolici Osijeka, dobrog fiša u baranji, prasaca u okolici kolko oćeš za pristojnu cijenu, pa na ražanj, ,a ludilo šta ćeš više, još da je dobar poso nać nakon što diplomiram, pa di će mi bit kraj, kad mi dosta grada na Dravi do legosa u ZG il na more, autoputom za par sati, ako oću koncerata do ZG 3 sata, Budimpešte malo više, ma stvarno šta se može više poželjeti, stvarno volim svoj grad i nemogu se nigdje drugdje zamislit, još da mi je curu nać koja razmišlja ko ja

svaki petak bježim u najdraži mi grad...sa suzama odlazim u ponedjeljak u rano jutro iz njega...lijepo mi je ovdje gde jesam, ali srce je u Osijeku

jedino osijek

fatcat je napisao/la: › Blofeld je napisao/la: › Tu je važan i financijski aspekt. Recimo, u New Yorku ili Londonu ne bih živio vjerojatno nikad (makar bi stalno tamo odlazio), jer je za pristojan život (na kakav smo navikli) potrebno znatno više novaca. To je uobičajeno, poznato je da u New Yorku ljudi ostaju pet godina (zarade lovu i idu na mirnija mjesta). Međutim, postoje gradovi u kojima bih mogao živjeti, ali sa jako puno love (jako, jako puno). Fokus na financijski aspekt se poslije tih "pet godina" promjeni, covijek se mjenja kao sto se i prioriteti mjenjaju. Steknu se novi prijatelji uz njih dolaze novi obicaji, novi nacini zivota. Lova ne garantira dobar zivot niti je potrebna... Rodni grad je jos u srcu (i uvijek ce biti) ali je postao blijeda slika.

Nakon 5 godina sve se mijenja, to je točno. No 5 godina je vraški puno. Ne mijenjam 5 godina za kasniju ugodu, pogotovo što će ovdje biti ipak sve bolje. Novci nisu presudni, ali su ipak najvažniji u toj priči.

Osnovno pitanje koje si postavljam jest kakva će biti moja kvaliteta života ako se negdje preselim. Primjerice, mogao bih se odseliti u London, i živjeti u nekom ćumezu, raditi kao životinja do 6-7 navečer, voziti se od stana do posla i nazad 2 sata dnevno, nacugati se petkom, jednom godišnje doći u Hrvatsku (za Božić), bez auta (koji je pravi luksuz u Londonu), i istina je, nakon 5-10 godina bit će mi ok. Ne hvala.

Jedan prijatelj je dobio ponudu od jedne američke firme da ode u Pittsburgh, za malo manje od 5000 dolara mjesečno. Odbio ih je, a tada je u Osijeku imao 5000 kuna, pa su se ljudi začudili. Rekao im je da se nidje na svijetu ne može tako dobro živjeti s tako malo novaca, kao u Osijeku (istina, tada je kvadrat bio 1000 maraka).

Elena_Os je napisao/la: › insomnia je napisao/la (Pogledaj post): › ...onda nakon nekog vremena se udaš za nekog zagrepčanina sa vlastitim stanom i sve fino... Prije bi bilo da se on "uda" za mene i moj stan

Nisam pobornik Zagreba, iako sam često tamo, jer je to grad koji ima sve negativne aspekte ogromnog grada (iako nije čak ni velik, svega 800000 stanovnika), a od pozitivnih nudi puno manje nego bilo koja obližnja metropola (da ne govorimo pravi svjetski centri). Da budem jasniji, u Zagrebu su gužve i čekanja, zapošljavanje će biti solidno još jedno vrijeme, međutim kulturno, politički, financijski, itd. nije ni blizu Beču i Budimpešti, pa čak ni Ljubljani. Grad živi na sasvim pogrešnom i destruktivnom poreznom modelu,a ako ikad dođe do nekakve decentalizacije u Hrvatskoj, gadno će se provesti. Nisam zloguki prorok, no oni malo bolje obavješteni znaju da strane firme, ulaskom u EU, više u Hrvatskoj neće morati imati predstavništva niti podružnice. Samo se nadam da će imati razloga zadržati ih u Zagrebu (ako ignoriramo činjenicu da ih masovno otvaraju u Beogradu).

Blofeld je napisao/la: › Osnovno pitanje koje si postavljam jest kakva će biti moja kvaliteta života ako se negdje preselim. Primjerice, mogao bih se odseliti u London, i živjeti u nekom ćumezu, raditi kao životinja do 6-7 navečer, voziti se od stana do posla i nazad 2 sata dnevno, nacugati se petkom, jednom godišnje doći u Hrvatsku (za Božić), bez auta (koji je pravi luksuz u Londonu), i istina je, nakon 5-10 godina bit će mi ok. Ne hvala.

Kvalitet zivota je vazan ali opet... ne zavisi o osobnom dohodku. Ovaj navedeni primjer nije zivot, to je egzistencija.

fatcat je napisao/la: › Blofeld je napisao/la: › Osnovno pitanje koje si postavljam jest kakva će biti moja kvaliteta života ako se negdje preselim. Primjerice, mogao bih se odseliti u London, i živjeti u nekom ćumezu, raditi kao životinja do 6-7 navečer, voziti se od stana do posla i nazad 2 sata dnevno, nacugati se petkom, jednom godišnje doći u Hrvatsku (za Božić), bez auta (koji je pravi luksuz u Londonu), i istina je, nakon 5-10 godina bit će mi ok. Ne hvala. Kvalitet zivota je vazan ali opet... ne zavisi o osobnom dohodku. Ovaj navedeni primjer nije zivot, to je egzistencija.

Da, možda ću otići negdje, upoznati ženu svog života (ako je već nisam upoznao), i s njom ga provesti do kraja, a da nas novac uopće ne zanima. To je isto moguć scenarij, ali ipak tipujem na ovaj prvi.

Prijatelji su dobili lutriju prije 15-ak godina, 5 miliona dolara. To danas nije mnogo ali u to vrijeme je bilo vise nego mnogo.
Nisu uzivali taj novac niti mjesec dana kad je svadja dosla. Prvo "prijatelji" dosli pa daj mi, ja nemam. Pa poslije toga rodbina, pricala mi je gospodja da nikada nije cula za tu svu rodbinu. Ukratko, na zadnje je dosla svadja izmedju njih zbog, dao si vise svojima nego ja mojima i tako to...
Danas su rastavljeni, djeca zive sa majkom a otac je... jednostavno nitko nema pojma gdje je. U ovoj prici svi su stekli nesto, advokati vise nego ostali a ta gospodja place kad god vidi lutriju.

Evo nas u offtopic...