Tek što su na jedvite jade prevladali iskušenja koalicijske vlasti u slučaju „
kiosci“, najava raskida koncesijskog ugovora o naplati parkiranja s
Elektromodulom – na čemu insistira zamjenik gradonačelnika
Ivan Vrdoljak (HNS) – te protivljenje predsjednika Gradskog vijeća
Ante Đapića (HSP) takvoj odluci, u posljednje vrijeme prijeti
novom krizom gradske vlasti.
Taština i kaprici
Ne radi se tu o Vrdoljakovu predizbornom
kapricu, što
Đapić insinuira tvrdeći kako ne želi „
da se taj ugovor, koji je na snazi godinama, raskida preko noći, samo nekoliko mjeseci uoči izbora“, jer
Vrdoljak to najavljuje još od predizborne kampanje, pa je projekt ugradio i u koalicijski sporazum na koji je i Đapić stavio potpis. Stoga se postupanje u skladu s njegovim odredbama ne može smatrati ucjenom, kako Đapić naziva Vrdoljakovu izjavu „
ili raskid ugovora, ili izlazim iz Poglavarstva“. Baš naprotiv! Napuštanje koalicije zbog nepridržavanja odredbe sporazuma na kojoj je temeljio svoj politički program, jedino je što
Vrdoljak može napraviti
želi li biti dosljedan.
Kako, pak, promatran u svjetlu kaprica izgleda taj Đapićev istup? Ima li tu povrijeđene taštine relativnog izbornog pobjednika, zbog političke dominacije koju u posljednje vrijeme ima Vrdoljak, namećući gradskoj vlasti svoje političke stavove?
Ne zaboravimo da je upravo zbog Vrdoljakova uvjeta (ucjene?) za sklapanje koalicije s HSP-om i sastavljanje gradske vlasti
Đapić odustao od gradonačelničke funkcije, što mu je bila jedna od najtežih političkih odluka!
HSP je potom podržao Vrdoljakov projekt osnivanja gradske tvrtke
Osječki promet i gospodarstvo te njegove kandidate za direktora i predsjednika NO-a, što je on „
uzvratio“ novom pljuskom Đapiću: prijeteći s Biljanom Borzan napuštanjem koalicije, ishodio je odluku Gradskog poglavarstva o proglašavanju ugovora GPP-a o davanju u podzakup zemljišta dobivenog od Grada, protuzakonitim i štetnim. I to baš kada su
Đapić i direktor GPP-a,
Darko Marković, na sva zvona govorili kako je to bio odličan posao.
Političke igre
Mora se priznati da
Đapiću, kao pobjedniku proljetnih izvanrednih izbora, nije lako promatrati uzastopna poentiranja
Vrdoljaka, čija je stranka jedva prešla izborni prag i to još u koaliciji s
HSU-om i
Zelenima… No, protivljenjem raskidu ugovora s Elektromodulom, Anto Đapić i protiv svoje volje nabacuje Vrdoljaku još jednu loptu na volej!
Ako je gradska vlast u nečemu jedinstvena kada je u pitanju naplata parkiranja, onda je to u ocjeni da
Elektromodul taj posao besprijekorno obavlja. S time se slaže i
Ivan Vrdoljak, koji je to potvrdio još u
predizbornom intervjuu za
portal Osijek031.com, a takvog je stava zasigurno i većina Osječana. Rezultat je to kako višegodišnjeg uhodavanja i unaprjeđivanja naplate parkiranja, tako i prihvatljivih cijena, jer naš grad nudi najjeftinije parkiranje među većim hrvatskim gradovima.
Gradska vlast, a posebice Vrdoljak, itekako su svjesni odgovornosti preuzimanja tog posla od Elektromodula ne budu li ga obavljali na sadašnjoj razini, ili ne ostvare li
dobit od 5,7 – 6 milijuna kuna, koliko pokazuju preliminarni rezultati studije što ju je Vrdoljak naručio od zagrebačkog ureda američke
Nexie.
No, to se neće znati prije lokalnih izbora u svibnju, pa
Đapić želi spriječiti novo
Vrdoljakovo predizborno poentiranje na populističkoj tezi kako je Gradu vratio
zlatnu koku i umanjio posljedice „
štetnog ugovora“ što ga je s Elektromodulom potpisao bivši gradonačelnik
Zlatko Kramarić. I upravo takvim nastojanjem Vrdoljaka spašava od najveće opasnosti – da mu se raskid koncesijskog ugovora i preuzimanje naplate parkiranja za OPG, razbije o glavu!
Uspije li Đapić u svome naumu i otjera li time Vrdoljaka iz koalicije, dat će mu samo novi vjetar u leđa na predstojećim izborima, jer će svoju kampanju izgraditi na Đapićevoj opstrukciji dobrog posla koji je htio provesti u interesu Grada. U tom bi slučaju napokon trebao iskreno zahvaliti svome najvrjednijem predizbornom adutu –
Anti Đapiću.
„Ivan Vrdoljak in: The man with two faces“
Da je priča o milijunskoj zaradi na naplati parkiranja neutemeljena, danas je novinare uvjeravao upravo
Damir Taslidžić,
osporavajući Vrdoljakovu izjavu o
Elektromodulovoj zaradi 4,1 milijun kuna na tome poslu. Na njegove optužbe da je Poglavarstvu iznio lažne podatke i umanjio ostvarenu dobit, Taslidžić je odgovorio u svom stilu: parafrazirao je Vrdoljakov predizborni plakat „
The man with the balls“, montirao Vrdoljakovu glavu na tijelu dječaka kojem iz čarapa vire novčanice i napisao: „
Ivan Vrdoljak in: The man with two faces“.
Rekao je kako je dobit od 4,1 milijun kuna Elektromodul ostvario ukupnim poslovanjem: idejnim rješenjima i projektima naplate parkiranja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji te postavljanjem sustava naplate parkiranja u Beogradu, dijelom prihoda od prodaje Kabelske televizije, od zakupa, rezervacija i drugih usluga.
- Mi nismo dužni Grad izvještavati o našim prihodima, rashodima, dobiti ili gubitku. Mi smo dobili rudnik i naša je stvar hoćemo li iz njega nešto iskopati ili nećemo, rekao je
Taslidžić i zatražio
zaštitu Gradskog poglavarstva od Vrdoljakovih pritisaka koji traju 15 mjeseci.
Odšteta - 15 milijuna kuna
Taslidžić je ponudio i
sporazumno povlačenje Elektromodula iz koncesijskog ugovora, za što je zatražio
obeštećenje od 15 milijuna kuna (6.750.000 kn izgubljene dobiti, 3.250.000 kn vrijednost opreme, dva milijuna za autorska prava i software s naplatom putem sms-a, te 2,5 milijuna za baze podataka).
- Ako Vrdoljak tvrdi da će na tome poslu zarađivati do 6 milijuna kuna godišnje, onda je cijena raskida ugovora samo polovica te sume i Grad će time napraviti dobar posao, pa ih pozivam da prihvate moju ponudu, cinično je ustvrdio direktor Elektromodula,
odbacivši procjenu iz studije Nexie prema kojoj bi odšteta trebala biti
između 7,85 i 9,25 milijuna kuna.
Taslidžić ne može izgubiti. Vrdoljak, do izbora, također. Jer, raskine li Grad ugovor s Elektromodulom, bit će to njegova pobjeda, a ne raskine li, napustit će koaliciju u džepu s novim predizbornim asom.
Jedini gubitnik u cijeloj priči mogao bi, čini se, biti –
Anto Đapić, koji će
biračima morati objašnjavati da u sprječavanju raskida ugovora o naplati parkiranja nije imao materijalnog interesa, kao što ga, uostalom, nije imao niti u zagovaranju javno-privatnog partnerstva pri gradnji sportske dvorane za više od 800 milijuna kuna, niti u podržavanju „odličnog posla“ GPP-a na kojem je podzakupnik za 20 godina trebao zaraditi više od 30 milijuna kuna…
Goran Flauder
Foto:
Goran Flauder,
Chule
Nebitno
Muško
Žensko
