Finale
Svjetskog prvenstva u rukometu proteklo je u znaku francuske reprezentacije koja nam je otpjevala lijepu hrvatsku poskočicu: "Neka pati koga smeta, Francuska je prvak svijeta" i otišla u domovinu sa zlatom oko vrata, prizemljivši naše snove o ponovnom osvajanju naslova svjetskog prvaka. No sve to nije pribralo vrlog nam premijera da u jeku konstante krize hrvatskog gospodarstva pojačanu svjetskom gospodarskom krizom obećava gradnju
Rukometnog doma. Na stranu kriza, dajmo nezahvalnoj stoci sitnozubana kruha i igara, treba tonuti sa stilom. Nakon spuštanja zavjese završenog svjetskog prvenstva započela je glavobolja gradskih otaca kako popuniti termine skupih dvorana koje imaju samo privremene uporabne dozvole zbog mnogo nedostataka i učiniti ih barem djelomično isplativim. Nema veze, neznanje će se nadoknaditi grabljenjem iz zajedničke kase koju uredno puni sitnozuba stoka kojoj se na kraju krajeva uvijek ispostavlja račun bez krčmara.
Alkohol, mamurluk i tradicija
U jeku rukometnog prvenstva potresla nas je diplomatska afera hrvatskog veleposlanika u
Libiji i to prilično "mokra". Naime, u diplomatskoj prtljazi dotični je veleposlanik švercao alkoholne napitke kao vid humanitarne pomoći našim radnicima zaposlenima na gradilištima hrvatskih tvrtki u Libiji. Libija je država u kojoj vladaju
šerijatski zakoni, pa švercanje alkohola je kazneno djelo ravno švercu narkotika kod nas. Ovaj diplomatski incident može skupo koštati Hrvatsku i zasada jedini epilog je zvanje hrvatskog veleposlanika iz Libije u Hrvatsku na konzultacije sa
Mesojedom, čovjekom koji je direktno odgovoran za njegovo postavljanje.
Vladavina tradicije je popularna i u Hrvatskoj, pa smo tako bili svjedoci točenja i konzumiranja alkoholnih napitaka na sportskom borilištu. Glavni akteri su bili ispičuture počev od premijera, podpredsjednice Vlade, nekih ministara te zbora individua koji sebe nazivaju VIP, smještenih u VIP lože. VIP je inače kratica od
very important person ili u hrvatskom prijevodu
vlastelinske individue privilegirane. Dovoljno se sakriti iza VIP kratice i odijeliti se staklom od ostalih ljudi na sportskom borilištu i za njih ne važi zakon koji brani točenje alkohola u krugu 500 metara od sportskog borilišta za vrijeme trajanja sportskog događaja. Za VIP osobe smještene u VIP lože važi ona tradicijska uzrečica:
"Ne moramo se držati zakona kao pijani plota". Kovač te legendarne rečenice nije bio kovač, već bravar s titulom disco jockeya koji je rekorder u vladanju državom na ovim prostorima. Ime tog DJ-a je
Džej Bi Tito i već 29 godina šeta nebeskim poljanama gledajući povremeno na zemljicu i ponašanje njegovih učenika. Vjerojatno sa zadovoljstvom trlja svoju sijedu bradu jer tradiciju sadržanu u
boldanoj rečenici poštuju i oni koji su ga proglasili najvećim zločincem u hrvatskoj povijesti. Naravno, može se ponositi i načinom na koji se ovo evidentno kršenje zakona zataškava pred hrvatskom javnošću od one kako je posluživan sok od jabuka i bezalkoholna Bavaria. Krivac je konobar koji ne zna da se sok od jabuke ne poslužuje u čašama za šampanjac. Isti taj konobar je vjerojatno daltonista koji ne raspoznaje boje, pa umjesto crvene (bezalkoholne) Bavarie je poslužio zelenu (alkoholnu) Bavariu i izazvao maligansko ludilo VIP osoba odvojenih staklom od zakona i stnozube stoke na koju se zakon odnosi. Konobar, neznalica i daltonista će vjerojatno biti procesuiran i poslan na tucanje kamena ili istovaranje ugljena dok bude služio zatvorsku kaznu.
Imamo Hrvatsku, imamo skandal u Ustavnom sudu
Još jedan sukob između naših i vaših. Naši se ogledaju u osobi imena
Slavice Banić, sutkinje
Ustavnog suda koja je sa nepotpunom dokumentacijom i glasovima vladajućih te njihovih troglodita (manjine, HSS, HSLS, HSP, HDSSB) postala sutkinja Ustavnog suda. No izbor se odlučila osporiti magistra pravnih znanosti
Mirjana Juričić na
Upravnom sudu koji je presudio oštećenoj. Reakcije nakon presude su ruku na srce heretičke. Vladajući pokazuju svoj poznati refleks neznanja i uplitanja u stvari u koje po trodiobi vlasti ne bi smjeli imati. Nema veze što smo pod budnim okom
EU-a zbog poglavlja o pravosuđu, idemo lupati po dobroj tradiciji podobnosti. Žalosno je što bi oni koji propisuju i donose zakone iste odveć ne poštuju. Samim time rade na štetu vlastitih građana ali oni to još uvijek ne shvaćaju. Razvoj ovog nečuvenog skandala je već poznat, Slavica Banić se proglasila žrtvom i podnijela je ustavnu tužbu i predložila odgodu izvršenja do konačne odluke o njezinoj tužbi jer bi joj pravni učinci osporene presude prouzročili neimovinsku štetu koja bi se teško mogla popraviti. Ovakvo ponašanje Slavice Banić je nečuveno. Nije predala potpunu dokumentaciju, jer je izostavila potvrde o bavljenju pravnim poslovima u
danskoj humanitarnoj organizaciji i
Zagrebačkoj banci. Ovdje bi priča trebala biti gotova ali se pretvara u sapunicu čiji kraj nećemo dugo vidjeti. Ako ništa drugo nakon
Vesne Balenović i
Ankice Lepej dobili smo još jednu heroinu kada već hrvatski mužjaci ne žele biti heroji. Magistra pravnih znanosti Mirjana Juričić je od strane struke poštovana osoba, sutkinja koja daleko premašuje sudačke standarde po broju donešenih presuda. Vjerojatno njen neizbor je posljedica prve presude gdje je Vlada pod vodstvom
Boga Sunca Ive Sanadera nezakonito uskratila pravo na informaciju. Stavljanje pravosuđa pod direktan utjecaj politike je cilj
HDZ-a i u tome ga se treba pod hitno spriječiti. U suprotnom nitko nam ne može pomoći u borbi protiv faraona.
Gospodarska kriza i proroci naknadne pameti
I prije nego je buknula svjetska gospodarska kriza, hrvatsko gospodarstvo je bilo u krizi ovećih razmjera. Udio prihoda od uslužnih djelatnosti u
BDP-u se neprestano povećavao, prihodi od najvažnije gospodarske grane, prerađivačke industrije je neprestano opadao. Kada tome pridružimo i politiku HDZ-a koja povećava broj ljudi korisnika državnog proračuna jasno je da smo u banani (
trejdmark Boga Sunca Ive Sanadera, op.a.). Teoretski smo u recesiji ali dvojac Mesojed i Bog Sunca su naložili carinicima i graničnoj policiji zabranu ulaska
gospođi Recesiji, jer nema uredne hrvatske dokumente. Nekada dobra suradnja
HUP-a i
HGK-a s Vladom je pukla. Proroci naknadne pameti
Mudrinić i
Vidošević sada sole pamet mada je već kasno. Iako baš i nisu osobe koji su kvalitetom svoga rada od uspostave hrvatske države stekli ugled zbog njihove slizanosti sa državnim vrhom. Ivica Mudrinić je u Hrvatsku donio svoj vlastiti patent (zlobna emigrantska usta šuškaju kako je jedini patent donešen u Hrvatsku njegov patent zatvarač na hlačama) i na osnovu njega stekao milost državnog vrha koji mu je donio privilegije nedostupne smrtniku. Kao ministar prometa i veza više je obraćao pažnju na veze nego na sve ostalo, digitalizirao komunikacije i kompletne telekomunikacije prodao
Deutsche Telekomu unatoč protivljenju stručnjaka koji su se zalagali za neprodavanje kompletne infrastrukture. Za svoj predani ministarski rad nagrađen je upravljačkom funkcijom u
Hrvatskom telekomu. Nadan Vidošević je bio mlad stranački kadar nad kojim se vodi postupak zbog nezakonitosti pretvorbe
Dalmacijacementa. Kada je Mesojed upozorio na potrebu jačanja prerađivačke industrije na njega su odmah frknule vjerne sluge Boga Sunca. Tada je po njima predsjednik iskočio iz svojih ustavnih ovlasti, a Mudrinić i Vidošević su mudro šutjeli. Na kraju ih je pokrenula kriza pa sada bi trebali ispasti pametni parafrazirajući izjave koje su dali ekonomski stručnjaci nakon pucanja balona gospodarske krize. S tim da Vidošević ide dalje. Treba promijeniti Ustav, vratiti
polupredsjednički sustav koji nam je nanio nemjerljive štete čiju će sanaciju plaćati naši unuci. Nema veze, važno se zvati Nadan i tonuti sa stilom. Na ruku mu ide i tradicionalno nesposobna oporba sa isto tako nesposobnom Vladom.
SDP-ov paket antirecesijskim mjera je tragičan primjer privlačenja medijske pozornosti privlačnim naslovom i blesavim sadržajem. Na sreću, njihov plan je odbijen, jer se ne razlikuje od Vladinog plana koji samo poteže za
prekomjernim zaduživanjem. Ali bojim se kako bi bilo kakav suvisli prijedlog antirecesijskih mjera od strane oporbe bio odbijen, jer ne nosi potpis Vlade na čelu sa Bogom Sunca. Ništa od proklamiranog predizbornog obećanja o
jamčenom gospodarskom rastu od 7 posto, 7 razvojnih projekata i 7 posto manje nezaposlenosti. Ministar
Šuker niti ima viziju, još manje znanja za svoj posao. Odgovornost uvijek poput nesposobne kukavice prebacuje nekom drugome, bahato ismijava ekonomske stručnjake poput doktora
Slavka Kulića, vječito zaboravljajući kako je glasovima izabran na svoje radno mjesto. Postoji li netko u Hrvatskoj tko će nesposobnom ministru financija reći kako je plaćen za posao koji ne obavlja? Ima li netko hrabrosti reći nesposobnom ministru financija Ivanu Šukeru kako opseg struka nije mjera za kvocijent inteligencije? Dok se netko takav ne nađe jedini program Vlade Boga Sunca je protektorat
MMF-a nad Hrvatskom i njihova vladavina koja će nas baciti u siromaštvo veće od onoga u kojem jesmo.
Ova godina je
izborna godina. Očekuju nas predsjednički i lokalni izbori. Tada će nam se sa plakata smiješiti osobe tražeći naš glas reklamirajući sebe kao rješenje za probleme. Bit će nam prijatelji cijelo vrijeme predizborne kampanje, stiskat će nam ruku, slikati se s nama, pričati i navodno primiti k znanju sve naše probleme. Sva ta predizborna igrarija je pokazala onu svoju negativnu stranu koju većina građana ove države namjerno ne želi vidjeti. Dolaskom na vlast, izabrani se osvećuju biračkom tijelu. Biračko tijelo je za njih samo sitnozuba stoka koja nema pravo njurgati, jer ne vidi kako im je u stvari dobro. Sazrijelo je vrijeme za promjenu takve prakse vladanja. Kada budete izlazili na birališta glasajte za one
nezavisne koji nikada nisu bili članovi nekakve stranke čiji naziv sadrži tro- ili višeslovnu kraticu. Vrijeme je za novu generaciju političara, ova staru treba zamijeniti za 0,50 kuna po komadu na sakupljalištima reciklirajućeg otpada. Standardi neka budu oni kakve je postavio jedan naš sugrađan 5.12.2008. godine na prosvjedu protiv lopovske bande.
Ne smije biti stariji od 35 godina, mora biti školovan i ne smije biti teži od 70 kilograma. Trebaju nam nova lica koja će politiku pokazati u pozitivnom svjetlu kao rad za opće dobro, a ne kao do sada, kao rad za opći jad. Staroj političkoj eliti treba umjesto lakog prizemljenja omogućiti triježnjenje, nakon svih ovih godina provedenih u bunilu konzumiranjem golemih količina alkohola i bunike.
Muško
