Službena kampanja za predsjedničke izbore nije niti počela, izbori još nisu raspisani, a već smo usred oluje predsjedničkih kandidata i onih koji misle da će uspjeti nažicati
deset tisuća potpisa kako bi to mogli postati. Čeka se i da
Milan Bandić doda onaj jedan postotak onome što već svi 99 posto znaju.
Kako se bliži dan izbora, političke stranke, razne udruge i ostale formalne i neformalne skupine građana imaju potrebu iskazati potporu nekom od kandidata i usput pozvati svoje članove da glasuju upravo za njega. Ali nije sve baš tako jednostavno.
Gubitnici puno gube
U
SDP-u su raspolovljeni na one koji podržavaju
Ivu Josipovića i one koji su za Milana Bandića, iako taj još pili živce svojom „hoću-neću“ kandidaturom. Službeni
HDZ-ov kandidat
Andrija Hebrang ima pravo sumnjati da ga neće podržati dobar dio članstva njegove stranke, pa čak i neki iz njezina samog vrha. Bandić će mu, kažu, ukrasti gomilu glasova čim se kandidira. Pitanje je može li i
Vesna Pusić bezrezervno računati na glasove birača
HNS-a, ili će među mnogima od njih prevladati potreba za racionalnim izborom, pa će svoje glasove ipak dati Josipoviću. On je s istog političkog polja, ali s mnogo većim šansama za pobjedu.
Svi nabrojani, uključujući i Bandića, mogli bi na kraju više izgubiti nego što očekuju dobiti. Gubitkom izbora Josipović bi svojoj stranci i njezinu predsjedniku
Zoranu Milanoviću definitivno udario pečat gubitnika, što bi ih moglo dodatno potresti. Izborni poraz opasno bi naštetio i Bandićevom hipertrofiranom imidžu pobjednika, a dodatno bi ga obrukao zbog odugovlačenja s kandidaturom. Hebrangu bi poraz već u prvom krugu ubrzao put u političku mirovinu, a HDZ-u u prijevremene izbore. U sličnom bi slučaju i politička karijera Vesne Pusić bila mnogo bliža svome predvečerju.
Vidošević i Kajin - iznimke
Od najčešće spominjanih kandidata najmanje mogu izgubiti, a najviše dobiti,
Nadan Vidošević i
Damir Kajin.
Mada je svenazočan u
Saboru i medijima, Kajin je samo kandidat jedne regionalne stranke koja izvan
Istre nema previše simpatizera. Pa ipak, neuspjehom na izborima Kajin ne bi izgubio mnogo od svog političkog legitimiteta i popularnosti. On ide na izbore radi jačanja budućih pozicija stranke (po logici: nismo ozbiljna stranka ako nemamo svog kandidata!), ali i vlastitog političkog imidža. Njegova jeftina, skoro pa
trash kampanja, daje mu mogućnost da za malo para govori mnogo, ponekad i grubo, o onome za što drugi kandidati i dalje pažljivo biraju riječi.
Vidošević nema što izgubiti, jer ne dolazi iz politike. Ako izgubi izbore, može se bez prevelikih ožiljaka vratiti u
Gospodarsku komoru i nastaviti ono što je dosad radio. Na ruku mu ide to što bi kampanjom mogle dominirati gospodarske teme, pri čemu može bez mnogo zadrški kritizirati političku elitu za sve gospodarske probleme i afere. Uostalom, to već i radi.
Bolje ne provocirati
Tri relativno velike političke stranke –
HSS,
HSLS i
HSP – zasad nemaju svoje kandidate, a čini se da ih neće niti imati. Sve tri su kadrovski presušile. Ono malo raspoloživih političara HSS i HSLS već su smjestili u Vladu, Sabor, upravne i nadzorne odbore, gdje čuvaju položaje. HSP je zadnjih godina toliko izranjavan da je
Đapiću i društvu, premda najavljivali kandidata iz svojih redova, bolje ne provocirati novu izbornu blamažu.
A tko bi u sadašnjim političkim odnosima i okolnostima bio predsjednik po mjeri nas
Osječana, odnosno lokalnih političkih stranaka?
HDZ, SDP i HNS imaju svoje kandidate pa će, kako stranačka stega nalaže, njihove ovdašnje podružnice pozvati svoje članove i simpatizere da glasuju za njih. Ostali se još nisu odredili. Jedino je bivši HSP-ovac,
Gordan Matković, u ime svoje nezavisne liste podržao Vidoševića.
Kad Glavaš ne može…
Da se
fanove HDSSB-a pita, oni bi najradije u utrci i na
Pantovčaku vidjeli
Branimira Glavaša, ali to je iz svima znanih objektivnih razloga nemoguće. Ovako se čeka odluka i mig iz
Drinovaca. Da se
Bubala pita, on bi vjerojatno najviše volio kada bi se
Mesiću omogućio i treći mandat. Nakon što su prije nekoliko godina uspostavljene veze HDSSB-Pantovčak, Mesić je češće bio u Osijeku nego u
Libiji i na
Kubi zajedno. Time se više vadila mast Đapiću i HDZ-u, nego što se istinski flertovalo s Mesićem. No, neporecivo je da je Mesić svako malo bio ovdje i zagovarao ovdašnje projekte.
Ne bi HDSSB-u bio mrzak ni
Hebrang, samo da mu koeficijent na kladionicama nije tako slab. Ipak je on unutar HDZ-a verbalno štitio Glavaša dokle god je mogao.
Čini se da bi HDSSB-u, ali i HSP-u, mnogo olakšalo kada bi se Bandić kandidirao. Kad već nemaju svojeg, on se nekako najbolje uklapa u još uvijek prazni profil njima najpoželjnijeg kandidata.
Piše: Jaroslav Bradica 
Nebitno
