Kao mesijanska izjava odjeknulo je u medijima da će naša Vlada izvući zemlju iz krize tako da plati javne radove od općeg interesa. Usporeno govoreći: Novcem poreznih obveznika, točnije novim zaduženjem poreznih obveznika se planira graditi elektroenergetska postrojenja koja će Hrvatsku konačno otisnuti na pučine neizmjernog bogatstva. (Ajd da ne pretjeram, barem da nas izvuče iz ove dubioze. )
Međutim, uz glas da je to logično i dobro ulaganje, koje se isplati vrlo brzo (7-8 god), naravno potiče se građevinski sektor, koji je očito ovdje najviše utjecao na smjer vladinih mjera, jedini problem što će krajnji korisnici proizvedene energije, a to su naši građani (napominjem da nam nedostaje energija) opet platiti sve to i osigurati uspjeh ovog i sličnih projekata.
Rekao bi netko, pa što sad, ne može se bogataše potaknuti da ulažu u projekte vlade, a nismo komunjare, pa da im to zaplijenimo, preostaje jedino da gulimo ono malo radnika i seljaka, koji još imaju, a imaju dok ne štrajkaju glađu, npr.
Ali, može to sve nama biti žalosno i smiješno, i meni se činilo da je to nešto što me se ne tiče, dok nisam naletio na vrlo zanimljivu informaciju, da se planira, čim se ta postrojenja izgrade, privatizirati HEP, kao za sad jedinog logičnog korisnika. Čak se barata nekim imenima kao ponuđačima za otkup tog biznisa. Naravno, da bi prodaja tog državnog poduzeća s ovolikim brojem zaposlenih i lošom politikom i dugovima bila moguća samo uz neki golemi ustupak, pa se ova priča čini prilično izvjesnom. Živi bili pa vidjeli |
Muško
