Ponukan nekim odlukama i prijedlozima aktualne vlasti, primjećujem konstantu u ponašanju svih generacija hrvatskih političara - potpirivanjem sukoba među građanima ne može se izgubiti vlast! "Oni (drugi) nam žele propast, zbog njih je ovako" i tako stoljećima.
Novi primjer je prijedlog ukidanja božićnica i regresa državnim službenicima, a svakako ima veze i s smanjenjem povlaštenih mirovina skupinama koje zaista jesu prilično povlaštene. Ova odluka jest naišla na manje negodovanje dijela korisnika ovih prava, ali nekako potiho, jer se sa dvije strane nastoji suzbiti svaki prosvjed. Prva strana je svakako vlast i premijerka, koja ovaj potez pokušava opravdati neodrživošću proračuna, ukoliko se mjere ne provedu. Druga strana koja ima prilično jasan stav o ovakvim mjerama su građani koji imaju manje nego li pogođeni ovim odlukama, a takvih je velik broj.
Razloge koje vlada pokušava nametnuti možemo shvatiti, ali nikako ih ne treba prihvatiti. Žalosno je, da su isti godinama pumpali i povećavali prava upravo da bi bili i ostali na vlasti, a sada to nazivaju ludošću i pretjeranim privilegijama. Možda bi netko, tko ne živi ovdje i zapljeskao, no mi, imajući na umu cjelokupni politički milje u državi, koji godinama koristi vlast za otvorenu pljačku, tj. građani bi trebali prepoznati pokušaje da se skrene pogled sa pravog problema.
Građani koji samo mogu sanjati o sigurnim primanjima, o božićnici i regresu, negoduju protiv učitelja i profesora, još više protiv mlohave državne uprave koja je po stranačkom ključu također godinama dovedena na razinu prenapučenosti. U tom negodovanju, koje je možda i opravdano, ne vodi se računa o cijelom nizu okolnosti koje vlast koristi da bi smanjila pritisak na sebe. Sad se maše platnim listama, sigurnošću državne službe, a sve to da se u javnosti steknu pretpostavke da se tim skupinama oduzme svaki argument na pobunu.
Na žalost, sve to je igrokaz, koji opet neće dovesti do suštinskog rješenja problema, a to je dugogodišnja pljačka državnog proračuna i milijarde koje cure na sve strane, a da se sada razmišlja o uštedama na nečem više ili manje zarađenom. Umjesto da ih zajedno skinemo s vlasti, oni nas uspjevaju zavaditi s mrvicama, a za sebe zadržavaju sve ono što nas je i dovelo do ovakve situacije. Čak bi bilo i čudno da je drugačije. Imajući u vidu strašne podjele u našem društvu: partizani - ustaše; komunisti - demokrati; radnici - neradnici...teško je i očekivati bilo kakav pametan zaključak od ljudi koji su previše ograničeni i ogorčeni brigom za svoj vlastiti interes. Samo se nadam da nas ovakve podjele neće upropastiti do kraja. Ovim tempom uskoro ćemo se naći u šumama i pećinama, na razini pračovjeka, a i dalje će odozgo netko bacati kosti oko kojih ćemo se tući. |
Muško
