Poljoprivreda [analiza, kriza, prosvjedi, subvencije]

Ne shvaćam čemu linkanje ovog prelošeg članka iz Jutarnjeg?
Pogotovo jer to NIJE cijela istina, i to autor zna samo valjda želi zaraditi mjesečnu plaću pa je morao nešto napiskarati.

Dok god poljoprivredna mafija bude postojala i imala potporu i angažman državne vlasti, ministarstva i ministra poljoprivrede, nema budućnosti.

Od tih tri milijarde kojima se hvali Čobanković, najviše dobiju krupni igrači (Todorići i slični) kroz kapitalna ulaganja, dohodovne potpore i subvencioniranje troškova polica osiguranja dok u isto vrijeme masovno uvoze te proizvode za koje su dobili poticaje, prodaju višestruko skuplje, umjesto da kupe od naših seljaka. Sitni seljak pobere mrvice a svoj prozivod nema kome prodati jer ga država uveze.

Loša državna vlast namjerno dopušta prekomjerni uvoz jer od toga ima izravnog interesa (tako je najlakše napuniti džepove i stranačku blagajnu, kroz uvoznički lobi).

I za kraj, a vi procijenite da li je opravdano i slučajno: Sin ministra poljoprivrede u 2010. dobio je gotovo milijun kuna poticaja, a brat ministra Pankretića je prošao bolje nego 2009. godine i to za gotovo 200.000 kuna.

Leteci mungos je napisao/la (Pogledaj post): ›

Sviđa mi se što je ovaj Stipan pričao.
Dobro je rekao za ovo da imaju premalo zemlje za te traktore od po 100k€.
Nisam čuo da je itko tko ima malo zemlje iznajmio traktor za sitne pare i tako uštedio, umjesto da daje basnoslovne rate za traktor koji pa skoro i ne koristi.
Također ovo o okrupnjavanju posjeda, onaj ko ima par hektara taj nema šta razmišljat o pšenici.
Moje razmišljanje je čak kada bi i došlo do tzv. okrupnjavanja posjeda da bi to bio po sistemu dioničkog društva: odnosno 50 ljudi koji imaju posjede 10Ha bi se spojilo i onda napravili posjed od 500Ha i onda djelilo zaradu na 50 djelova Što je zapravo isti k kao da to spajanje i nisu napravili. Doduše radili bi sve to sa jednim traktorom, ali bi se na kraju posvađali jer se nebi mogli dogovorit čiji će bit traktor!

A opet nemožeš jednima uzet zemlju i dat drugome radi okrupnjavanja, a sa druge strane niti su naši ljudi takvog mentalnog sklopa da kažu ovo nije za mene i daju ako ništa u najam nekom drugom. SVI BI ONI HTJELI BITI EL PATRON ili onaj KRALJ STOKE iz poznate nam serije!

U ostalim granama gospodarstva vjerojatno nije skoro ništa drugačije, samo što u ostalim granama ministri nisu navikli toliko ljude na prosvjede i toliku iznudu.

Znači problem je u načinu razmišljanja mentalnom sklopu ljudstva, doduše ima i pozitivnih primjera, naravno.

Ima pozitivnih primjera, još koliko, no prosjek mase u ovoj grani je očajan. Uzroci:

*država koja je poticaje pretvorila u instrument socijalne, a ne gospodarske politike i bezglavo utukla milijarde na kupovanje socijalnog mira potencijalnih glasača

*neposlovnost mase seljaka koji još uvijek razmišljaju u pravcu: nemam za sjeme dok mi ne uplate poticaje. To je poprimilo tolike razmjere da im čak nije neugodno niti pred TV kamerama izjavljivati takvo što. Na kakvu ozbiljnu proizvodnju tu možemo računati?