Večeras sam baš gledala "Svećenikovu djecu". Prvi dojam: solidan humor i nekoliko zbilja odličnih scena na kraju upropašteno vrlo plitkom anticrkvenom (bolje rečeno anti-klerikalnom) propagandom. Iako bi film bio i slađi i draži bez toga, ipak nije moglo proći bez svećenika pedofila koji napravi dijete djetetu. Nije moglo ni bez nekoliko vrlo tragičnih i smrtnih ishoda izazvanih katoličkim radikalizmom ("talibanizmom"). A sve je na kraju dobro prikriveno sakramentom ispovijedi kao sredstvom zataškavanja svećeničkih zločina. A eto, opet ništa novo - danas je valjda moderno praviti takve filmove, to danas prolazi. Što bi bez katoličkih zločina? Da ih nema trebalo ih izmisliti - donose profit. Od njih se dobro živi. |