Ima jedan problem s javnom slikom znanosti u Hrvata. Sastoji se u tome da je široj javnosti prilično nepoznato što znanstvenici rade i što bi trebali raditi. Posebno je taj
problem izražen kada je riječ o znanstvenicima u takozvanim humanističkim i društvenim znanostima. Za biomedicinske, biotehničke, tehničke i prirodne znanosti javnost si može, bar otprilike, predočiti što rade i čime se bave. Istovremeno, nisam uvjeren da o društvenim i humanističkim znanstvenicima zna više od toga da se umiju posvađati oko pravopisa, promjena ustava i opće krize moralnih vrijednosti.
Da ilustriram razinu neinformiranosti: tko bez googlea zna što su leksikologija, andragogija i semiotika?
U to neznanje nastupila je beogradska leksikologinja
dr. sc. Rajna Dragićević i održala govor "
Jer vi ste profesori!" svojim uskoro bivšim studentima. Da je to ostala tek
nazdravičarska besjeda, zaslužio bi taj govor ostati
nekomentiran. No budući da se govor proširio medijima kao kuga i budući da opasno pretendira skinuti govor majora
Gavrilovića s trona najpopularnijeg govora u istoriji Srba - zaslužuje komentar.
Inače, analizu problematičnih poruka govora u kratkim crtama dao je mr. sc.
Vladimir Vulić s Ekonomskog fakulteta u Podgorici pa ju neću ponavljati, nego ću samo istaknuti one stvari kojih se Vulić nije dotakao.
Zadaća znanstvenika u humanističkim i društvenim znanostima nije promišljati, davati mišljenje i s visoka propovijedati. Njihova zadaća je istraživati! Predmet njihova istraživanja nisu ezoterični, mistični ili spiritualni predmeti ili uvidi. Predmet njihovih istraživanja jesu stvari koje se tiču čovjeka - njegove egzistencije u perspektivi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, odnos čovjeka spram sebe, drugih ljudi, prirode ili boga, čovjekovo izražavanje jezikom ili umjetnošću itd. Ili su taj predmet društveni odnosi - njihov postanak, razvoj, sadašnje stanje i perspektiva, nadalje međuljudski odnosi u sferi prava ili ekonomije, migracije stanovništva skupa sa svojim uzrocima i posljedicama, odgoj i obrazovanje i tako dalje.
Znanstvenik je, a to je tako otkako je obrazovanja na našem kontinentu, u prvom redu istraživač, a tek potom predavač. Srednjovjekovna su se sveučilišta s itekakvim razlogom zvala zajednica učenja majstora i učenika (lat. universitas studiorum magistrorum et scholarum; vi koji ih imate, pogledajte u svoje indekse - tako piše i dan danas). Znanstveno istraživanje, težak i predan rad odgovaranja na pitanja i probleme čovjeka i čovječje egzistencije važan je element razvoja svake kulture, bila ona kultura europskog čovjeka, kultura američkih Indijanaca ili indijska kultura. Istraživački rad proizvodi ono što se uvriježeno naziva duhovna nadgradnja.
To je ono što naša javnost nema pred očima. Ali ima pred očima izmišljanje novih i novijih hrvatskih riječi, znanstveno neutemeljene tlapnje o izvrsnosti i korupcijske afere.
I onda dođe dr. sc. Rajna Dragićević da objasni
budućim profesorima jezika, intelektualnoj budućoj eliti, da su oni ti koji će riješiti goruće probleme ovoga svijeta tako što će povesti križarski pohod protiv starleta, pjevačica, PR menadžera i drugih pošasti
biblijskih razmjera. Pritom najveći problem nije u onome što joj spočitava Vulić.
Kad je Rajna Dragićević odabrala da će svojim apsolventima održati govor ohrabrenja tad se, makar i nesvjesno, odrekla dva i pol milenija europske znanosti temeljene na istraživanju. Svojim apsolventima nije rekla da predano istražuju sebe i svijet oko sebe i
podučavaju svoje učenike spoznajama koje znanost pruža. Ona im je rekla nek se igraju profesora Baltazara. Prodavala im je
neutemeljenu tlapnju da će žarom kojim predaju svoj predmet promijeniti svijet.
Svi koji su u ekstazi moralnog ohrabrenja podijelili po Facebooku taj njezin
slavni govor, sve novine koje su ga prenijele, svi oni koji mu ispisuju laude, makar i nesvjesno, dali su za pravo raznim zelenikama, jovanovićima, primorcima i fuchsovima koji se već godinama u Hrvatskoj trude uništiti znanstvena istraživanja u humanističkim i društvenim znanostima. Jer što će nam istraživanja kad
profesori Baltazari sve potrebno znanje i sve potrebne izume ne proizvode istraživanjem nego snagom volje i otvaranjem slavine.
Dr. sc. Rajna Dragičević je, svjesno ili ne, iznevjerila svoju profesiju tako što je znanstveničku
marljivost i predanost istraživanju zamijenila
vulgarnim baltazarovsko-gandijevskim budi-promjena-koju-želiš-vidjeti voluntarizmom. I, bez zavaravanja, time je odabrala liniju manjeg otpora. Jer, da je prava znanstvenica, ona bi iskoristila to posljednje okupljanje sa svojim uskoro bivšim studentima i afirmirala
europsku tradiciju znanstveno utemeljene kritike. Rekla bi svojim studentima da su suvišni, da nikog ne zanimaju, da će raditi loše plaćene poslove i da neće uživati ugled u društvu. Rekla bi im da će znanstvenu karijeru ostvariti eventualno ako će se baviti istraživanjem strategija oglašavanja, nacionalne sigurnosti, pravne regulacije copyrighta i sličnim. T
hat's where the money is. 'Ko šiša leksikologije, andragogije, semiotike i slične trice... Međutim, budući da nije znanstvenica nego propovjednica, dr. sc. Rajna Dragićević držala je moralku.
Da je znanstvenica, dr. sc. Rajna Dragićević bi se zapitala zašto su njezini uskoro bivši studenti
zabrinuti za svoju budućnost. Onda bi konzultirala znanstvenu, a ne self-help literaturu i pronašla niz istraživanja, od filozofskih, preko političko-ekonomskih do socioloških, koja identificiraju i imenuju društvene i tržišne procese koji su proizveli institucionalnu
degradaciju humanističkih i društvenih znanosti, te procesā koji ugrožavaju obrazovni i znanstveno-istraživački pogon. Recimo, mogla je uzeti knjižicu
Universities in a neoliberal world Alexa Callinicosa, ili Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja
Konrada Paula Liessmanna, ili članak "
Re-legitimiziranje univerziteta – jedan novi Witz"
Zorana Dimića, ili neku od studija Pierrea Bourdieua, ili bilo koji drugi znanstveni tekst na tu temu, a ima ih sijaset.
No, kao što sam već napisao, dr. sc. Rajna Dragićević nije znanstvenica nego je
propovjednica. U skladu s tim, ona je od mogućeg predmeta znanstvenog istraživanja pobjegla u moralizatorske prodike o starletama, pjevačicama i PR menadžerima, ne shvaćajući da time više šteti svojoj profesiji nego sve stanije i ave karabatić ovoga svijeta. Pritom, molim da se ovo posljednje shvati uvjetno. Naime, nisam siguran da je moguće učiniti
štetu profesiji čiji profesionalci kao veću prijetnju vide babaroge poput krize moralnih vrijednosti nego objektivne i realne prijetnje, kao primjerice politiku štednje.
Tekst: Luka Matić/student Filozofskog fakulteta
Foto: digikuva
Pročitajte i...
Komentar: Inspirativnim govorom profesorica pozvala na borbu za bolji sustav vrijednosti!
Nebitno
