Nekako, najdraži su mi dani koji dokažu da „narod“ nije u pravu i kad stvari krenu nekim lijepim, nepredviđenim tokom. U zadnje vrijeme se vrlo malo stvari događa spontano, tako da su ovakvi dani jednostavno od neprocjenjive vrijednosti.
Lijeno sam sjedio na palubi, te polako ispijajući prvu jutarnju kavu, pokušavao se sjetiti kako se zove ova, još jedna u nizu ljepuškastih plavokosih djevojaka, umjetnih grudi i praznog pogleda koja još uvijek spava dolje u kabini. Obično ih raspoznajem po tetovažama na guzici ili nekim drugim psihološko-tjelesnim atributima o kojima pravi frajeri jednostavno ne pričaju naglas, ali imena im jednostavno ne pamtim (niti me, ruku na srce, nešto pretjerano i zanimaju).
Obično bih ih nazivao „Dolly“, ali ova mi se učinila da ipak ima malko soli u glavi, jer joj nisam morao dodatno objašnjavati zašto joj tražim osobnu kartu „na uvid“ pred polazak iz Miami-ja, te zašto stajem kupiti jagode pred silazak u marinu, tako da je postojala mogućnost da bude prva koja bi shvatila paralelu nadimka „Dolly“ sa procesom kloniranja živih bića i kako to ipak nije tako šuplja priča...
Ako se po jutru poznaje dan, bit će prilično dosadno ovoga vikenda...
Čujem da se nešto pomjera u kabini, vodu kako teče u kupaoni, a još uvijek se ne sjećam imena....
„Hey Gorgeus“, rekoh kad se pojavila na palubi
„Good morning, Sexy“, reče ona. Okay, ni ona moje ime nije zapamtila. Nema laži, nema prevare...
U zadnje vrijeme mi najviše prijaju ovakve „harmonične“ veze, koje počnu u Petak uvečer, a završe u Nedjelju popodne, gdje svako da onoliko koliko mora, a dobije ono što mu u datoj situaciji treba...Ona, vikend na Key West-u i temu za razgovor sa legicama kad se vrati kako je „vikend bio super, bili smo na krasnom brzom čamcu, a tip sa kojim sam bila je bio onako, čudan, malo stariji, oh my god, zaboravila sam kako se zove, a i rekao je kako dolazi iz neke čudne zemlje iz Evrope, mada moram priznati da zna izabrati šampanjac“, a ja, malo rekreacije koja ti pruža zadovoljstva skoro kao odbojka, iako ti treba samo jedan saigrač da bi se „poigralo“.
Fair and square.....vuk sit i ovce na broju....bukvalno!
„Mursa“, reče, „zašto si mu baš takvo ime dao“?
Eh...kako sad ja to tebi da objasnim? Sinoć kad sam ti rekao odakle sam, rekla si mi da si čula kako imamo jedan divan stari grad koji je poznat po tome što američki nosači aviona tamo pristaju na putu za Irak?!?
Da, Dubrovnik je, inače, samo po tome poznat....i kako sad ja tebi da objasnim odakle potječe naziv Mursa?
„Mursa je ime moje sestre“.
Zazvonio je telefon-spasitelj.
Moj prijatelj Vassilios....“propali“ grčki pjevač starije generacije, koji već godinama snima ploču kad god mu zatreba novaca, koji je postao poznat tek činjenicom da je bio moj susjed u Solunu, i kad smo otkrili zajedničku pasiju za šahom, te istim prekraćivali vrijeme tu i tamo.
„Čuj, pjevam na Grčkom Folk Festivalu u Tarpon Springs-u večeras, sjedaj u auto i dolazi ovamo“.
„Dolazim, samo dok stignem, tvoj koncert već možda već bude gotov. Gdje su tebe našli?“
„Znaš kako, htjeli su velike zvijezde, počeli od Bregovića i Dalarasa, pa kad su tražili previše novca, organizatori su spuštali kriterije, preko Anne Vissi i još gomile zvijezda i zvjezdica, pa na kraju došli do mene koji će im pjevati za avio-kartu i malo zezanja, a ako bude vremena i prilike, da malo prošetam figure sa susjedom....i evo me“.
„Fenomenalno stari, stižem, ali mi treba bar 12 sati do tamo“.
„Nemaš frke, koncert počinje u 11 večeras. Kako 12 sati?“
„Lijepo. 5 sati do Miami-ja, 1 sat da spakiram čamac, 1 sat do kuće, 10 minuta da se spremim i 4 ili 5 sati do Tarpon Springs-a“
„Onda kreći“
„Gorgeous, we have to leave for Miami at once!“
Nije joj bilo pravo, ali izbor je bio ili da ostane na Key West-u sama ili da krene sa mnom, jer, kao što rekoh, čini se da je shvatila kako to nije bio poziv za debatu, već činjenično stanje.
Nije bilo vjetra i more je bilo mirno, tako da je „Mursa“ preletjela distancu do Miamija, izostala je uobičajena prometna gužva, te sam dobra 2 sata ranije nego sam planirao, već jezdio uz Everglades prema Tarpon Springs-u.
Tu me stiglo....
Opet sam se uhvatio kako ovakve rijetke trenutke radosti nemam s kim podijeliti i odlučio sam da tome stanem na kraj. Odlučio sam da je u tom trenutku pored mene Jelena, žena koje nema (siguran sam da se Andrić ne bi ljutio što sam posudio njegovu heroinu za večeras).
Pričao sam joj kako sam učio grčke plesove i muziku, kako sam upoznao Vassilios-a, o mnogim drugim bitnim i nebitnim stvarima, a ona je strpljivo slušala i siguran sam, smješkala se.
Priredio sam joj „koncert za Jelenu i izgubljenu mladost“, koji je kao idealna uvertira za večerašnji pravi koncert, bio ništa više do ponovnog preslušavanja paketa za prvu pomoć.
Kad bi postojala, siguran sam da bi bila ponosna na činjenicu da je prva koja je čula veliki dio glazbe u istom.
O’djila, Sinatra, Albinoni, Boban Marković, Haustor, Azra, Gershwin, Bond, S Vremena na Vreme....
Smjenjivala se glazba sa crticama iz života i dao bih se zakleti da sam u magnovenju vidio njen lik, kako sneno, u polusnu klima glavom i kako, bez ijedne izgovorene riječi sudjeluje u razgovoru....čudno, zar ne?
Promašili smo početak koncerta, ali do kraja je delirij bio potpun. Zaboravio sam koliko me ta energija do dana današnjeg oduševljava i koliko me pomjera, diže. Publika je plesala, Vassilios je dao sve od sebe, orkestar je bio prosječan, ali dva majstora na Buzouki-jima su bili apsolutni čarobnjaci...i nisam umoran...i nije mi dosadno...i po jutru se ne poznaje dan.
Sve do slijedećeg jutra....
Ostatak noći sam proveo kako dolikuje starim prijateljima boemima, za šankom u baru Vassilios-ovog hotela, pričajući s njim i Jelenom, ispijajući Hadzi Michalis, moje omiljeno Grčko bijelo vino, upijajući i živući svaki tren ovog novog-starog dana, ove nove-stare ljepote postojanja.
Došlo je vrijeme da se kreće, svatko na svoje radne zadatke, i teška srca, sa suzama u očima sam se oprostio od mog prijatelja, te krenuo nazad. Vidimo se uskoro, file mou. Kalo taxidi!
U povratku, nije mi trebao paket za prvu pomoć, nije mi trebao spas, slamka, punjač za baterije....sve je bilo na svom mjestu....taman kako treba....taman kako treba!
Eh, moja Jelena, tko god da si, još se ne damo.
Bit će nešto i od nas......
Muško
Žensko
