Lijepi pozdrav urednicima, mojim osjećanima i biciklistima.
Mnogi su već pisali o ovoj temi ali nažalost ne primjećujem nikakve pomake na bolje. Svečano se otvaraju nove biciklističke staze, što je lijepo. Budu tu političari, novinari, djele se kemijske, kape, majice, priča se o ekologiji, zdravlju, koristima biciklizma i pedaliranja. I to prođe. Svi su sretni jer kao nešto se radi. Netko je izgradio te staze, ljudi su dobili plače, političari skupili nekoliko bodova za buduće izbore a građani, koji imaju sve manje novca za preskupo gorivo, mogućnost da na posao, ako ga imaju, mogu bezbrižno i bez straha doći biciklom. I to je to. Više nitko te staze ne obilazi, ne održava i ne popravlja. Više nitko za njih ne odgovara.
I tako ja, prije neki dan, krenem biciklom iz Tenje za Osijek i na pola puta ostanem zaprepašten stanjem u kojem se nalazi staza. Ne mogu vjerovati da netko nije stradao ili u najmanju ruku oštetio bicikl. Po danu još nekako može se stazom proći ali noću je vožnja ruski rulet. Dobrim dijelom staza je kliznula prema obližnjem kanaliću te su se na njoj otvorile pukotine široke po desetak centimetara i isto toliko duboke. Što to znači kad kotač bicikla uđe u takvu pukotinu? Trenutan pad, teška povreda, lomovi i velika šteta na biciklu. Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je ponašanje policije. Budu oni tu negdje ili autom ili motorom, sačekaju bicikliste, naplate im kaznicu jer nemaju zvonce, prsluk ili ispravno svijetlo i odu. Vidjeli su stazu, ljudi su se žalili i znaju za to ali nisu nikad naplatili kaznu izvođaču radova ili firmi koja ju je dužna održavati. To valjda ne funkcionira tako. Ali kako onda? Netko treba stradati? Pokušati ću staviti sliku koju sam snimio mobitelom da ne ispadne pretjerivanje ovo što sam napisao ali ako ne uspijem uvjerite se sami, pošaljite nekoga neka snimi. Valjda je nekome stalo. |
Muško
