Nafta – vjerujem da većini ljudi to prvo padne na pamet na spomen
Kuvajta, države na Bliskom istoku koja graniči s Irakom i Saudijskom Arabijom, a broji gotovo
4 milijuna stanovnika. Prilikom slijetanja u zračnu luku, mogu se vidjeti brojne rafinerije nafte, što i ne iznenađuje jer je upravo nafta zaslužna za
90% vrijednosti izvoza i
50% BDP-a. Inače,
rezervoar se može napuniti za samo
60-ak kuna. Osim rafinerija, noću se iz zraka vrlo dobro vide osvijetljene zgrade i ulice, što je poprilično lijep prizor.
Ono što prvo možete primijetiti kada danju prođete Kuvajtom su
pijesak i
palme, što na prvi pogled izgleda vrlo egzotično. Zašto na prvi pogled? Zbog toga što je priroda posve drugačija od one u Hrvatskoj, daleko je
manje zelenila na kakvo smo navikli.
Osim manjka zelenila, nedostatku svježeg zraka doprinosi i
smog jer automobila ima jako puno, usudila bih se reći i previše. Okoliš je lijepo uređen u nekim dijelovima grada, uz važne prometnice, oko trgovačkih centara i sl., ali ono ostalo što se može vidjeti odaje dojam
pustinjskog okoliša.
Zgrada na zgradi – tako bi se mogla opisati većina naselja u Kuvajtu. Prolazeći gradom, uvijek se može naići na zgrade u izgradnji pa se nekad može činiti da niču kao gljive poslije kiše jer ih ima sve više i više.
Ono što povremeno otežava život su
pješčane oluje. U tim situacijama vidljivost je poprilično smanjena, a van nije preporučljivo izlaziti, osobito bez
maske na licu jer ta sva prašina, tj. sitni pijesak, ne utječe dobro na dišni sustav. Čak i kada nisu u pitanju pješčane oluje,
pijesak je i dalje problem jer se
provlači i kroz najsitnije prolaze na prozorima. U Hrvatskoj bi kuću ili stan bilo dovoljno čistiti jednom tjedno, dok je ovdje situacija potpuno drugačija. Usisate i obrišete stan i za 2-3 dana možete to isto ponoviti. Srećom, većina prozora u našem stanu je od aluminija. Da su svi klizni, kao u velikom broju zgrada (što za pustinjsko područje nema nikakve logike), trebalo bi čistiti svaki dan - što je zaista previše.
Prije nego što smo doselili u Kuvajt, čula sam da je dosta toga poamerikanizirano. Čim smo stigli, uvjerili smo se u to.
Američkih lanaca restorana brze prehrane i raznih kavana ima
zaista puno – od McDonald'sa, Friday'sa, KFC-a, Burger Kinga, pa sve do Starbucksa, Cinnabona i sličnih. Sve je to ok u određenoj mjeri, ali nema do domaće hrane i onoga što si čovjek sam skuha.
Mačke je moguće vidjeti gotovo na svakom kontejneru koji im, nažalost, služi kao
švedski stol. Često ih na putu do trgovine sretnem kako traže hranu po smeću i bude mi žao vidjeti kako izgledaju: mršave, prljave i nekako - jadne. Muvaju se oko smeća, po kamenju uz more, u blizini restorana... Tu i tamo se nađe i pokoji pas, ali
mace prednjače u ovoj statistici.
Što se tiče
vikenda, ovdje je to malo drugačije. Ono što su nama subota i nedjelja, u Kuvajtu su to petak i subota. Inače, petkom manje toga radi po gradu jer muslimanima taj dan dođe kao nama nedjelja.
Kako ljudi provode vikend? Može ih se vidjeti na obali, uz šetnicu i po parkovima. Donesu rasklopne stolice, rašire deke i tamo jedu, druže se, igraju s djecom,
puštaju zmajeve i uživaju. To je zanimljivo vidjeti jer je
atmosfera opuštena i vedra, a i sami ljudi tako djeluju.
Svoje prvo javljanje s Bliskog istoka privest ću kraju s jednim od najprepoznatljivijih simbola Kuvajta -
Kuvajtskim tornjevima. Riječ je o armiranoj građevini koju je
80-ih godina 20. stoljeća sagradila tvrtka
Energoprojekt iz
Beograda. Sastoji se od tri tornja, a visina najvišeg iznosi gotovo 190 metara te se u njemu nalazi
rotirajući restoran, koji je, nažalost, već neko vrijeme zatvoren. Tornjevi su zanimljivi u svako doba dana, ali i noći - kada ih krase razne
svjetleće vizualizacije.
Ima još mnoštvo zanimljivosti vezanih uz Kuvajt, a o svemu ćete moći čitati na portalu
Osijek031.com.
Ana Tadić rođena je u Osijeku, gdje je završila Ekonomski fakultet i provela svojih 25 godina života. Početkom listopada 2014. godine je sa suprugom preselila u Kuvajt, gdje svakodnevno fotografira zanimljive prizore i ostatku svijeta nastoji prenijeti dojmove putem društvenih mreža. Već nekoliko godina bavi se
novinarstvom i
digitalnim marketingom, a svoje djelovanje u tom području započela je upravo u redakciji portala
Osijek031.com.
Žensko
