Odanost

Moj lega, i večeras blistaš kao nit mjesečine, a tvoj sjaj intenzivno reže noć u mirnoj vodi Drave. Svaku večer tako, čim se mrak nadvije nad obalom, zgusnutim svjetlucanjem polako silaziš rubovima parkova. Stižeš na zamišljena sastajališta i zajedno sa šuštanjem lišća zaranjaš u šumove rijeke. Sve ukazuje na to kako ćeš čudesnim sjajem ponovno zaviriti u jednostavnu mirnoću valova. Kao da smo na željezničkom kolodvoru, stvara se gužva koja je više od samog ljudskog susreta. Sa tih perona vječne prolaznosti polaze i naši mirisi u obrisu tvojih ulica. Putuje i zvonjava crkava s naših zamišljenih pogleda. Sve to zajedno nekuda odlazi kao znak dobre volje tvoga bića. Svejedno je hoće li na tom putovanju prvo dodirnuti nečije umorno lice ili će zasjati po krovovima dalekih kuća, važno je da im točno prenesu našu odanost tvojim osjećajima.



Pučinom horizonta odzvanjaju bujice slika tvojih noćnih putovanja. Nošene nevidljivim leđima maglovitih vidika kao jeka bezbrojnih osjećaja, navaljuju i guraju se pod zadnje zrake sunca ne bi li te što prije uputila na daleko putovanje. Ti ne moraš gaziti vode, niti naporno prelaziti planine da bi posjetio nepoznate krajolike. Sa izvjesne udaljenosti, od najranijih večernjih sati, jednostavno kreneš na putovanje sa obala rijeke. Putujući ostavljaš svoje dobre želje u svakom djeliću nepoznatih i dalekih mjesta.

Kad na tvoje krovove zalegne sumorno nebo ili se na njih spuste teške sjene oblaka i zakrče put mjesecu, znaš da su zvijezde s tobom. Odsvakud ti prilaze kao znak odanosti tvojim osjećajima. Na kratko provire kroz prozore i pazeći da ne uznemire tvoje ulice, šapatom pozivaju na dogovoreni put. Svaki poziv prihvaćaš kao novi doživljaj. Nema ništa loše u tome što slijediš svoj instinkt, oduvijek ti govori kako su jedino zvijezde siguran putokaz. Iako ponekad privremeno znaju nestati u gustoj tami, nikada te do sada nisu iznevjerile. Zato i ne dopuštaš lošim mislima da se poigravaju s tvojim povjerenjem. Ja, koji sam prisiljen svako svoje putovanje isplanirati, pokušavam razumjeti taj vaš odnos. Međutim, bez obzira što su mi nepoznate dubine vašeg sporazumijevanja, negdje u nekom kutu svoje duše osjećam kako me na neki način, uvijek povedeš sa sobom. Dok smo na tim putovanjima slobodan sam i svoju odanost dokazujem osjećajima.

Tekst: Zal Kopp

Fotografija: Marko Berta