Stoljeće u kojem živimo, kao i stoljeće u kojem smo rođeni donijelo je mnoštvo napretka, ali i hrpetinu nevolja..nekako sve gubi smisao, moralne vrijednosti iz dana u dan gube na važnosti..
Prošle godine sam gledala nekakvu emisiju o Amišima i njihovom načinu života u 21. stoljeću... u prvi mah (u prvim minutama emisije) dok sam gledala njihov skroman način života u ruralnim područjima bez struje, telefona, vode iz slavine, asocijacija mi je bila nema šanse da bi ja tako mogla živjeti, jadni ti ljudi.. a kasnije, kako se emisija bližila kraju, pa i evo sad vidim koliko su oni zapravo sretni, prije svega vrlo skromni, složni i koliko uz sve te poslove koje moraju obavljati ( od šivanja odjeće, spravljanja friškog kompletnog ručka svaki dan bez kuhinjskih pomagala modernog doba, nošenja vode, loženja peći,grijanja vode na istoj, vođenja cijele obiteljske farme ) imaju vremena za druženje, posvećivanje porodici, te naravno bogat i miran društveni život unutar zajednice...nema napetosti, nervoze, stresa, a o bolestima modernog doba, kao npr. o pretilosti da i ne govorim ...
Da li biste se mogli zamisliti u njihovoj koži i u kolikoj mjeri ?
Koliko doživljavate to da nam je sve omogućeno, da se velika većina nas ustaje u toplo, da se tuširamo bez razmišljanja o količini tople vode, da imamo hrpu pomagala u svemu, a da imamo sve manje i manje vremena ( a i strpljenja) za sve i svakoga !?! |