Kuda ide ovaj svijet !?!

Stoljeće u kojem živimo, kao i stoljeće u kojem smo rođeni donijelo je mnoštvo napretka, ali i hrpetinu nevolja..nekako sve gubi smisao, moralne vrijednosti iz dana u dan gube na važnosti..

Prošle godine sam gledala nekakvu emisiju o Amišima i njihovom načinu života u 21. stoljeću... u prvi mah (u prvim minutama emisije) dok sam gledala njihov skroman način života u ruralnim područjima bez struje, telefona, vode iz slavine, asocijacija mi je bila nema šanse da bi ja tako mogla živjeti, jadni ti ljudi.. a kasnije, kako se emisija bližila kraju, pa i evo sad vidim koliko su oni zapravo sretni, prije svega vrlo skromni, složni i koliko uz sve te poslove koje moraju obavljati ( od šivanja odjeće, spravljanja friškog kompletnog ručka svaki dan bez kuhinjskih pomagala modernog doba, nošenja vode, loženja peći,grijanja vode na istoj, vođenja cijele obiteljske farme ) imaju vremena za druženje, posvećivanje porodici, te naravno bogat i miran društveni život unutar zajednice...nema napetosti, nervoze, stresa, a o bolestima modernog doba, kao npr. o pretilosti da i ne govorim ...


Da li biste se mogli zamisliti u njihovoj koži i u kolikoj mjeri ?
Koliko doživljavate to da nam je sve omogućeno, da se velika većina nas ustaje u toplo, da se tuširamo bez razmišljanja o količini tople vode, da imamo hrpu pomagala u svemu, a da imamo sve manje i manje vremena ( a i strpljenja) za sve i svakoga !?!

Iz iskustva meni bližnjih mi je poznat način života američkih Amiša. Moja tetka u SAD, a i moja mama su bili kod njih u posjeti. Tetka čak često ide kod njih po ekološku i prirodnu uzgojenu hranu. Njenoj djeci je takav život nepojmljiv, tipa: WTF, no dvd, no playstation, i am going home. Ipak, svi se poštuju, pomažu jedni drugima bez imalo sebičnosti. Definitivno su neobičan narod, pošto su se i Indijanci nažalost morali kolonizirati i pokupili su poprilično američki način života. Svaki čovjek ima pravo na izbor svojeg načina življenja i Amišima se treba odati počast na njihovoj ustrajnosti i volji za takav asketski način života.

Inače, ne kaže se kuda, nego kamo.
Kuda - koristi se kada se pita kojim se putem ide. Dakle, kuda ide ovaj svijet? Svijet ide hodnikom/barščaršijom/Ulicom Hrvatske republike.
Kamo ide ovaj svijet? Svijet ide u p.m./nigdje/na Mars.
Gdje ide ovaj svijet? Odgovor ne postoji jer se "gdje" ne koristi uz glagole kretanja. Točno bi pitanje bilo "Gdje je ovaj svijet?" Odgovor: Svijet je u Tunguziji/na leđima kornjače/u rukama Deusa.
Kapiši?

tenks Tonya. evo kikachi on d vej!

duboko se ispričavam što sam otišla u offtopic...

tema je ustvari vrlo zanimljiva, ali mislim da nije zaživila jer mi se čini da se zapravo svi slažemo s Circinom prvotnom konstatacijom, a to je da svijet ide u kurac.

evo kad smo kod gubitka moralnih vrijednosti... gledala sam negdje na telki kako lik koji radi porniće u susjednoj nam Mađarskoj kaže da zgodnih djevojaka koje su spremne na seks pred kamerama, i to za sitne pare toliko da ne znaju šta bi snjima.

U zadnjih par godina to je postao gotovo unosan posao, nema tu više srama.

A koliko se ljudi bavi tom industrijom probajte zaključit iz podatka de je prošle godine u Americi snimljeno 60 000 pornića.

A šta ja znam... možda sam ja konzerva...

tonya je napisao/la (Pogledaj post): › Inače, ne kaže se kuda, nego kamo. Kuda - koristi se kada se pita kojim se putem ide. Dakle, kuda ide ovaj svijet? Svijet ide hodnikom/barščaršijom/Ulicom Hrvatske republike. Kamo ide ovaj svijet? Svijet ide u p.m./nigdje/na Mars. Gdje ide ovaj svijet? Odgovor ne postoji jer se "gdje" ne koristi uz glagole kretanja. Točno bi pitanje bilo "Gdje je ovaj svijet?" Odgovor: Svijet je u Tunguziji/na leđima kornjače/u rukama Deusa. Kapiši?

Što reći Tonya osim hvala Ti puno , ali ne zbog pojašnjenja uporabe riječi , već što sam upravo radi Tebe dobila okladu s frendom...
Da samo se kladili na osobu, tu bi izgubila, no to sad nije bitno..
S obzirom da je oklada poprilično velika, od mene imaš čokoladicu

Molim, molim!
Jao, kikiriki, čokolade... Udebljat ću se!
P.S.
Čisto me zanima o čemu je bila oklada...